Tijekom šetnje maglovitog jesenskog jutra, naišao sam na osamljeno drvo na brdašcu prekrivenom tek izniklim vlatima zelene pšenice. Motiv usamljenog drva učinio mi se zanimljivim zbog kontrasta koji pruža drvo bez lišća, bez života i polja punog života - mladih klica pšenice intenzivne zelene boje. Htio sam i postići da magla cijeloj kompoziciji da mističan, tajnovit štih. Donji dio fotografije je tamniji, gornji izuzetno svijetao s prijelaznim slojevima i konturama koje daje magla. Fotografija je statična. Kadar sam odabrao tako da drvo bude smješteno desno od sredine, činilo mi se interesantnije za kompoziciju, a kako je i linija uspona brda prema drvu učinilo mi se da će privući pažnju prema drvu koji je glavni objekt ove minimalističke kompozicije.